Ukočenost — rigidnost — je jedan od glavnih simptoma Parkinsonove bolesti. Manifestuje se kao ukočenost i nefleksibilnost udova, vrata i trupa. U normalnim uslovima, mišići se tokom kretanja istežu i zatim opuštaju kada miruju. Međutim, kod Parkinsonove rigidnosti, tonus mišića ostaje povišen, što znači da su mišići stalno napeti i ne opuštaju se ni tokom mirovanja. Ova pojava doprinosi smanjenom opsegu pokreta, otežanom izvođenju svakodnevnih aktivnosti i osećaju nelagodnosti.
Osobe sa Parkinsonovom bolešću najčešće doživljavaju ukrućenje vrata, ramena i nogu, što može značajno uticati na njihov kvalitet života. Zbog kombinacije rigidnosti i bradikinezije (usporenih pokreta), pacijenti imaju tendenciju da ne zamahuju rukama tokom hoda, što dovodi do neprirodnog i usporenog načina kretanja.
Rigidnost može biti neprijatna, pa čak i bolna, posebno ako zahvata određene grupe mišića koje su pod konstantnim opterećenjem. Bol može nastati zbog prekomernog naprezanja mišića, čime se dodatno ograničava sposobnost za izvođenje svakodnevnih aktivnosti, kao što su oblačenje, ustajanje ili podizanje predmeta.
Pored fizičkih posledica, rigidnost utiče i na držanje tela, pri čemu osoba razvija karakteristično pogureno držanje sa povijenim leđima i glavom nagnutom unapred. Ovo nepravilno držanje može doprineti dodatnim bolovima u leđima i vratu, kao i smanjenoj stabilnosti tela, čime se povećava rizik od padova.
U lečenju rigidnosti, važnu ulogu igraju fizikalna terapija, redovno istezanje i vežbanje, jer mogu pomoći u očuvanju fleksibilnosti i smanjenju neprijatnosti.