Bradikinezija znači „usporeno kretanje“. Sporost je jedna od glavnih karakteristika Parkinsonove bolesti. Pri postavljanju dijagnoze, sporost mora da bude prisutna uz bar još jedan kardinalni simptom.
Bradikinezija je usporenost voljnih pokreta, otežano započinjanje pokreta i smanjena amplituda pokreta. Osoba može imati poteškoće da započne pokret, na primer, ustajanje sa stolice ili da napravi prvi korak pri hodanju. Pokreti postaju manji i manje izraženi, na primer, prilikom pisanja rukopis postaje nečitak i slova se smanjuje ili ruke prestaju da se njišu prilikom hodanja.
Bradikinezija izaziva poteškoće sa pokretima koji se ponavljaju, kao što je tapkanje prstima. Zbog bradikinezije, osoba sa Parkinsonovom bolešću može imati poteškoća u obavljanju svakodnevnih funkcija, kao što je zakopčavanje košulje, sečenje hrane ili pranje zuba.
Kod osoba koje imaju bradikineziju, koraci postaju sve kraći, a stopala se teško podižu od tla. Dolazi do gubitka ritma hoda, hod postaje nepravilan i neprirodan, često bez zamaha ruku. Osoba ima poteškoće sa kretanjem napred, postoji osećaj “zaglavljivanja” i teškog započinjanja ili nastavljanja hodanja. Zbog kratkih koraka i nestabilnosti, povećava se rizik od saplitanja i pada.
Smanjenje pokreta i ograničen opseg pokreta uzrokovan bradikinezijom mogu uticati na govor osobe, koji može postati tiši i nerazgovetniji, kako bolest napreduje.
Zbog smanjene kontrole mišića lica, lice postaje manje izražajno. Lice deluje ukočeno, bez uobičajenih izraza emocija poput smeška, mrštenja ili podizanja obrva. Osoba možda deluje ravnodušno ili bez emocija, iako to ne odražava njeno pravo stanje. Spontani izrazi lica, kao što su treptanje ili osmeh, postaju ređi. Osoba može izgledati nezainteresovano ili odsutno, što može dovesti do nesporazuma u komunikaciji, jer mimika igra važnu ulogu u izražavanju emocija.