Ova skala je najraširenija i najkorišćenija skala za procenu težine PB. Skala je uvedena 1980-ih i 2008. je ažurirana od strane Društva za poremećaje pokreta (MDS – Movement Disorder Society) u skladu s novim naučnim saznanjima. Nova verzija UPDRS skale je zadržala prednosti originalne skale i rešila je njene prepoznate nedostatke. To se prvenstveno odnosilo na uključenje nemotoričkih smetnji prisutnih u PB, koje nisu bile dovoljno obuhvaćene originalnom skalom. Revidirana verzija je nazvana MDS-UPDRS.
Prvi deo UPDRS skale sastoji se od procene mentalne aktivnosti, ponašanja i raspoloženja bolesnika, a podeljen je na dve komponente (A i B) kojim se ispituju nemotorički simptomi prisutni u svakodnevnom životu.
Komponenta A se odnosi na određena ponašanja i probleme koje lekar procenjuje na temelju informacija koje dobija od bolesnika i njegovog pratioca.
Komponentu B popunjava sam bolesnik sa ili bez pomoći pratioca, ali nezavisno od lekara koji ocenjuje stanje.
Prvi deo sadrži 13 pitanja pri čemu komponenta A ima šest, a komponenta B sedam pitanja.
Komponentu A čine pitanja koja se odnose na:
- Kognitivno oštećenje – pitanja o usporenom i oslabljenom razmišljanju, gubitku pamćenja, problemima s pažnjom i orijentacijom
- Halucinacije i psihoze – ispituju se iluzije (pogrešna interpretacija stvarnog predmeta) i halucinacije (opažanje bez stvarnog postojanja predmeta) koje mogu biti vidne, slušne, taktilne, mirisne i ukusne
- Depresiju – pitanja o lošem raspoloženju, tuzi, osećanju beznađa, praznine i nemogućnosti uživanja; pitanja o trajanju simptoma i uticaju na svakodnevni život
- Anksioznost – ispituju se napetost, nervoza, zabrinutost i napadi panike i njihovo trajanje i uticaj na svakodnevni život
- Apatiju – pitanja o motivaciji, potištenosti, bezvoljnosti, pasivnosti, uticaju na dnevne aktivnosti i društvene interakcije; potrebno je razlikovati apatiju od sličnih simptoma u depresiji
- Znakove sindroma dopaminske disregulacije – pitanja o aktivnostima poput preteranog kockanja i klađenja, atipičnom seksualnom ponašanju, interesima i drugim žudnjama, repetitivnim kompulzivnim aktivnostima (hobiji, rastavljanje predmeta, razvrstavanje ili organiziranje, preterano čišćenje); procena njihovog uticaja na bolesnikov lični i društveni život (moguća zaduživanja, porodične nesuglasice, preskakanje redovnih obaveza, obroka i spavanja zbog određene aktivnosti)
Komponentu B čini sedam pitanja na koja odgovara bolesnik sam ili uz pomoć pratioca, ali bez uticaja lekara koji sprovodi ispitivanje. Pitanja se odnose na:
- Poremećaje spavanja – problemi s uspavljivanjem, nesanicom i eventualnim buđenjem tokom noći
- Dnevnu pospanost – odnosi se na mogućnost ostajanja budnim kroz dan uprkos pospanosti, neplanirano spavanje u toku čitanja ili gledanja televizije, spavanje u neprimerenim prilikama (u toku razgovora, jela)
- Bol i druge senzacije poput grčeva i trnjenja i njihov uticaj na bolesnikov život
- Urinarne probleme – pojava urgencije, učestalog mokrenja i urinarne inkontinencije
- Smetnje u varenju (konstipacija)
- Vrtoglavicu, nesvesticu i slabost prilikom ustajanja iz sedećeg ili podizanja iz ležećeg položaja
- Umor
Drugi deo UPDRS-a odnosi se na bolesnikovu samoprocenu sposobnosti izvršavanja svakodnevnih aktivnosti. Na pitanja odgovara bolesnik sam ili uz pomoć pratioca, ali nezavisno od lekara koji sprovodi ispitivanje. Pitanja pokrivaju sledeće aktivnosti iz svakodnevnog života:
- Govor – poremećaji govora i komunikacijski problemi: tih, usporen, monoton i slabo moduliran govor, „gutanje reči“ i mucanje što dovodi do nerazumijevanja od strane sagovornika
- Salivacija – pitanje pojačanog stvaranja pljuvačke tokom spavanja, odnosno tokom budnog stanja
- Žvakanje i gutanje – pitanje o poteškoćama tokom gutanja tableta ili hrane; potreba za seckanjem ili kašastom hranom kako bi se izbeglo gušenje;
- Hranjenje – problemi poput prosipanja hrane prilikom jela, hranjenja prstima, otežanim ili nemogućim korišćenjem pribora za jelo i sl.
- Oblačenje – pitanje vezano za brzinu i potrebnu pomoć prilikom oblačenja i svlačenja
- Higijena – misli se na brzinu i potrebnu pomoć prilikom kupanja, brijanja, pranja zuba ili češljanja
- Pisanje – pitanje o brzini i urednosti pisanja i čitkosti rukopisa
- Bavljenje hobijima i drugim aktivnostima
- Okretanje u krevetu
- Tremor i njegov uticaj na svakodnevne aktivnosti
- Ustajanje iz kreveta i izlaženje iz automobila
- Hod i ravnoteža – pitanje o usporenosti, mogućnosti hoda sa ili bez pomagala za hodanje ili pomoći druge osobe; padovi
- Freezing – pitanje o iznenadnoj nemogućnosti kretanja i hoda
Treći deo MDS-UPDRS-a odnosi se na procenu motoričkih znakova i simptoma koju obavlja lekar specijalista prema napisanim uputstvima. Svaka od navedenih stavki procenjuje se na skali od 0 do 4 gde se 0 odnosi na normalno izvođenje, a 4 na teško narušeno izvođenje. Lekar opisuje i demonstrira zadatke pacijentu koje odmah po izvršenju ocenjuje u skladu s uputstvima. Procenjuju se redom:
- Govor – lekar sluša bolesnika i potiče ga na govor pitanjima o poslu ili hobijima i procjenjuje volumen, modulaciju i jasnoću govora i zapaža eventualne nejasnoće u govoru, ponavljanje slogova i brzanje u govoru
- Facijalna ekspresija – lekar posmatra bolesnika u mirovanju dok ne govori, ali i dok govori; pri tom obraća pažnju na brzinu treptanja, gestikuliranje ili gubitak istih
- Rigidnost – bolesnik sedi opušteno dok lekar ispituje pasivne kretnje njegovih ekstremiteta i vrata
- „Finger tapping“ test – lekar najprije demonstrira, a zatim traži od bolesnika da što brže 10-ak puta ponovi pokret opozicije palca i kažiprsta; pri tom se svaka strana testira posebno
- Pokreti šake – lekar ispituje svaku šaku posebno tako što od bolesnika traži da više puta otvara i čvrsto zatvara šaku što je brže moguće
- Test tapkanja nogom – lekar ispituje svaku nogu posebno tako što od bolesnika traži da ponavljano podiže nožne prste s podloge
- Ustajanje sa stolice – od bolesnika se traži da ustane sa stolice s prekriženim rukama na prsima, a u slučaju neuspeha dopušteno mu je pomaganje rukama; ako ni tad ne uspe, onda lekar pomaže bolesniku da ustane i nakon toga procjenjuje njegovo držanje
- Hod – bolesnik bi trebalo da hoda bar 10 metara od lekara, potom se okreće i vraća nazad; gledaju se amplituda koraka, brzina koračanja, visina podizanja stopala, udarci pete tokom hodanja, pokreti ruku
- Freezing (nagla nemogućnost kretanja) – procenjuje se istovremeno s hodom, ali se odvojeno boduju
- Posturalna stabilnost (ravnoteža) – ispituje se bolesnikova reakcija na naglo pomicanje tela povlačenjem ramena natrag prema ispitivaču i broji se broj koraka koje bolesnik napravi kako bi izbegao pad (2 koraka se smatraju normalnim nalazom)
- Držanje – ispituje se nakon ustajanja sa stolice, tokom hodanja i tokom ispitivanja posturalnih refleksa, ali ocenjuje posebno
- Hipokineza / bradikineza – reč je o globalnoj oceni sporosti i siromaštva pokreta utemeljenoj na opštem utisku ispitivača nakon posmatranja spontanih pokreta bolesnika tokom sedenja i hodanja
- Posturalni tremor ruku
- Akcijski tremor – ispituje se testom prst-nos, a ocjenjuje se prema amplitudi tremora
- Tremor u mirovanju i njegova postojanost – ocenjuje se na kraju nakon što je lekar tokom celog ispitivanja mogao uočiti njegovu pojavu, amplitudu i postojanost; posebno se procenjuje amplituda tremora u mirovanju (izražena u cm), a posebno postojanost (izražena kao procenat vremena tokom kojeg je tremor bio prisutan)
Na kraju ocenjivanja potrebno je navesti ukoliko su bile prisutne diskinezije za vreme ispitivanja i jesu li ometale motoričko ispitivanje.
Četvrti deo MDS-UPDRS-a odnosi se na procenjivanje motoričkih komplikacija nastalih kao posledica lečenja antiparkinsonicima. Popunjava ga lekar koristeći se anamnestičkim podacima dobijenim od bolesnika i objektivno dobijenim informacijama na osnovu kliničkog pregleda kako bi procenile dve glavne motoričke komplikacije – diskineziju i motoričke fluktuacije. Pitanja ovog dijela UPDRS-a se odnose na:
- Diskinezije (iznenadni nevoljni pokreti) – procjenjuje se procenat vremena u danu (budno stanje) s prisutnim diskinezijama
- Onesposobljenost zbog diskinezija – uticaj diskinezija na funkcionalnost bolesnika (misli se na svakodnevne aktivnosti i socijalnu interakciju)
- Motoričke fluktuacije (on-off fenomen) – procjenjuje se procenat vremena u danu (budno stanje) provedenom u off stanju (stanje kada bolesnik uprkos lekovima ima jako izražene simptome PB)
- Onesposobljenost zbog motoričkih fluktuacija – procenjuje se na temelju bolesnikove usporedbe vlastitog delovanja u on i off stanju
- Predvidljivost pojave motoričkih fluktuacija – ispituje se povezanost pojave off stanja i određenih faktora (vreme u danu, hranjenje, vežbanje) i u skladu s odgovorima se procentualno izrazi predvidivost / nepredvidivost fluktuacija
- Bolne distonije – procjenjuje se procenat vremena provedenog u off stanju tokom kojeg bolesnik ima bolne dugotrajne nevoljne mišićne kontrakcije koje često menjaju držanje tijela
Osim motoričkih komplikacija bolesniku se postavljaju i pitanja o drugim komplikacijama kao što su gastrointestinalni problemi (mučnina, povraćanje, anoreksija), poremećaji spavanja (insomnija, hipersomnija) itd.