Radna (ili funkcionalna) terapija kod Parkinsonove bolesti obuhvata pristup koji je usmeren na očuvanje i poboljšanje sposobnosti pacijenta da obavlja svakodnevne aktivnosti i zadatke. Cilj je da se kroz specifične vežbe i strategije olakša obavljanje osnovnih životnih funkcija, poveća samostalnost i unapredi kvalitet života.
Funkcionalna terapija je prilagođena individualnim potrebama i simptomima pacijenta, a fokusira se na:
- Poboljšanje mobilnosti i koordinacije za svakodnevne zadatke poput ustajanja iz kreveta, hodanja, ili obuvanja cipela.
- Jačanje specifičnih mišića i zglobova koji su uključeni u svakodnevne pokrete.
- Rehabilitaciju posturalne stabilnosti i ravnoteže, kako bi se sprečili padovi.
- Učenje kompenzacionih strategija, poput korišćenja pomagala (štap, hodalica) ili pravilnih tehnika za podizanje predmeta.
Komponente radne terapije:
- Fizikalna terapija. Fokusira se na vežbe koje olakšavaju osnovne aktivnosti, kao što su hodanje, ustajanje i sedenje. Na primer, vežbe za ustajanje iz stolice, koje uključuju trening mišića nogu i kuka za lakše ustajanje. Ili vežbe za ravnotežu, koje uključuju hodanje unazad ili bočno radi poboljšanja stabilnosti.
- Radna terapija. Pomaže pacijentima da pronađu praktična rešenja za obavljanje svakodnevnih zadataka, poput kuvanja, oblačenja i lične higijene. Terapija često uključuje modifikaciju okruženja, na primer, postavljanje ručki u kupatilu ili korišćenje prilagođenih kuhinjskih alata.
- Logopedska terapija. Primenjuje se kod pacijenata sa teškoćama u govoru i gutanju. Cilj je poboljšanje jasnoće govora i bezbednosti gutanja kroz specifične tehnike, poput vežbi za jačanje mišića lica i vrata.
- Funkcionalne vežbe. Vežbanje aktivnosti specifičnih za pacijenta, kao na primer, penjanja uz stepenice, otvaranje vrata ili podizanje predmete. Takođe i vežbe koordinacije za svakodnevne zadatke, na primer, sečenje hrane ili korišćenje olovke.
- Trening kognitivnih funkcija. Kognitivne poteškoće kod Parkinsonove bolesti mogu otežati obavljanje kompleksnijih aktivnosti. Terapija uključuje trening pažnje, planiranja i organizacije kako bi se pacijentima pomoglo da bolje upravljaju svojim danom.
Ključni ciljevi radne terapije:
- Povećanje samostalnosti. Terapija je napravljena tako da pomogne pacijentu da što duže ostane nezavisan u svakodnevnim aktivnostima.
- Smanjenje rizika od padova i povreda. Razvijaju se strategije za održavanje ravnoteže i sigurno kretanje.
- Očuvanje kvaliteta života. Radna terapija omogućava pacijentima da učestvuju u društvenim i porodičnim aktivnostima, uprkos ograničenjima uzrokovanim bolešću.
Primeri praktičnih vežbi radne terapije:
- Vežbe za hodanje i okretanje. Hodanje u pravilnim koracima sa fokusom na podizanje nogu i pravilan oslonac. Okretanje u više manjih koraka (umesto naglih rotacija koje mogu izazvati gubitak ravnoteže).
- Trening za ustajanje iz stolice ili kreveta. Koriste se tehnike poput naginjanja napred i oslanjanja na ruke, kako bi se olakšalo ustajanje.
- Ponavljanje svakodnevnih radnji. Simulacija aktivnosti, na primer nošenje šoljice kafe ili obuvanje cipela.
- Vežbe za finu motoriku. Korišćenje sitnih predmeta za vežbanje prstiju na primer dugmadi, novčića.
- Vežbe za ravnotežu. Stajanje na jednoj nozi uz oslonac ili hodanje po pravoj liniji.
Radna terapija kod Parkinsonove bolesti obuhvata multidisciplinarni pristup prilagođen svakom pacijentu pojedinačno. Fokusirana je na očuvanje osnovnih životnih funkcija, smanjenje zavisnosti od drugih i sprečavanje sekundarnih komplikacija, poput povreda od padova. Ključni deo terapije je saradnja sa timom stručnjaka, uključujući fizioterapeute, radne terapeute i logopede.